Iz Psalma 119,1-2.4-5.7-8.
Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po Zakonu Gospodnjem!
Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže;
Naredbe si svoje dao
da se brižno čuvaju.
O, kad bi čvrsti bili putovi moji
da tvoja čuvam pravila!
Slavit ću te u čestitosti srca
kad naučim sudove pravde tvoje.
Tvoja ću pravila čuvati:
ne zapusti me nikada!
* * * * * * *
Opet, pravila. Zašto je to toliko važno? Zašto jednostavno ne možemo živjeti s pravilom ljubavi. Zato što nismo djeca cvijeća. Za osobu koja se potpuno predaje Bogu, pravila nisu problem. Ta osoba pravila ne treba niti učiti napamet jer jednostavno su upisana u srce. Većina nas ipak treba pravila jer naša ljubav nije toliko evanđeoska da nam je jednostavno slijediti Gospodina. Mi se odlučujemo za Krista, ali općenito. Kada se radi o našim malim odlukama, onda zaboravimo na ono što smo dužni čini pred Gospodinom i činimo ono što nam je lakše i ugodnije.
Jedna mi je gospođa rekla: "Znate velečasni. Moj muž i ja kupili smo dionice jedne uspješne tvrtke i zaradili malo bogatstvo. Ali, sada se osjećam krivom pred Gospodinom i taj mi se novac jer ta tvrtka u Africi i Aziji iskorištava rad male djece koja rade u neljudskim uvjetim i bivaju kažnjena udarcima kada se umore i ne mogu raditi. Ne mogu trošiti taj novac i ne mogu zadržati te dionice. Bilo bi to dvolično od mene kao kršćanke."
I, doista, tako su učinili. Usred ove finacijske krize i gospođina gubitka posla, ova je obitelj odlučila učiniti ono što je ispravno. Novac su podijelili s osobama iz susjedstva koje su bile u težoj fiancijskoj situaciji od njih.
Nema komentara:
Objavi komentar