12. nedjelja kroz godinu
»Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.« (Mt 10,28)
* * * * * *
Strah je moj svagdašnji pratilac. Koliko god pokušao to negirati, ne ide. Nije to strah od fizičkog nasilja ili napada, od otvoreni prijetnji, od neke neposredne i stvarne opasnosti.
Strah o kojemu govorim jest strah od neuspjeha. Bolje reći, strah od razočaranja drugih ljudi. Kao vjernik, pozvan sam slijediti Isusa, njemu predati svoje talente i činiti ono što on želi i kako on želi. No, izgubljen u svakodnevnim zadacima i poslovima, počinjem kombinirati, birati i odlučivati ne toliko koliko Gospodin od mene traži, nego onako kako to drugi od mene očekuju. A nagrada je: pohvala, podrška, osmijeh, riječ hvale, unaprjeđenje, bolji posao, nove prilike, ...
Strah koji bih trebao imati jest strah od toga da sam izgubljen, a da to ne znam; da sam osamljen, a okružen drugima; da sam daleko od Božje volje, a stalno visim u crkvi; da sam bezbožan, a pozivam se na Boga.
Očito bojim se pogrešnih strahova. Možda za početak trebam naučiti kako i čega se bojati. Možda samo tako pobijedim svoje strahove.
